Samo dve nedelje od kada su velike sile objavile rat Nemačkoj, sve veći broj savezničkih brodova tone u mračne dubine Atlantskog okeana na zapadnim prilazima Velike Britanije. Iako malobrojne, nemačke podmornice zadaju sve veće muke Kraljevskoj mornarici Velike Britanije koja angažuje veliki broj brodova u potrazi za podmornicama.

HMS Courageous, deplasman 22,560 tona
Jedna od tih borbenih grupa na protivpodmorničkoj patroli sastavljena od nosača aviona HMS Courageous i razarača HMS Inglefield, HMS Ivanhoe, HMS Impulsive i HMS Intrepid patrolira na oko 350 milja zapadno od poluostrva Kornvol. Tog sudbonosnog 17. septembra 1939. godine oko 14.45 časova dobija poziv u pomoć od trgovačkog broda Kafiristan kojeg napada podmornica U-53. Istog momenta iz grupacije se odvajaju razarači HMS Inglefield i HMS Intrepid i kreću ka ugroženom brodu, dok sa nosača poleću 4 aviona Swordfish. Po dolasku na lice mesta, avioni Swordfish nalaze u površinskoj vožnji i napadaju podmornicu U-53. Brzim zaronom podmornica U-53 prolazi samo sa lakšim oštećenjima.

Podmornica U-29, tip VIIA.
Dok komandant nosača HMS Courageous Vilijam Totfild Mekig-Džons (William Totfield Makeig-Jones) očekuje povratak aviona, kolosalnu siluetu nosača na horizontu primetila je nemačka podmornica U-29 i počinje da se prikrada svom plenu.

Kapetan podmornica U-29 Oto Šuhart
Kapetan U-29, Oto Šuhart (Otto Schuhart) se nalazi na svojoj prvoj patroli i već je ispunio očekivanja sa dva potopljena tankera, Regent Tiger od 10.000 BRT i British Influence od 8.500 BRT, kao i tegljač Neptunia od 800 BRT. Ovo je jedinstvena prilika za napad, ali skoro dva sata Oto Šuhart ne uspeva da dođe u povoljnu poziciju za napad. Njegova podmornica tipa VIIA jedva postiže 8 čvorova u podvodnoj vožnji, a kapacitet baterija ne dozvoljava da se dugo kreće tom brzinom. Jedino može da očajnički gleda kroz okular svog periskopa kako mu kapitalni plen odlazi ploveći velikom brzinom. Kada se već pomirio sa sudbinom i očekivao da će mu uskoro nosač nestati sa horizonta, Šuhartu se sreća osmehnula.
Letimičan pogled kroz periskop otkriva da se nosač okrenuo u pravcu vetra radi prijema 4 aviona i ide pravo ka njemu brzinom od 18 čvorova.
Podmornica U-29 zauzima borbeni položaj, a tri torpedne cevi se otvaraju i čekaju znak za paljbu. U njima su nova torpeda tipa G7e (pogonjena električnim motorom koja ne ostavljaju trag na površini).
Oko 19:50 časova, samo 5 minuta nakon što je i poslednji avion sleteo na palubu, Oto ispaljuje salvu od 3 „nevidljiva“ torpeda od kojih dva pogadjaju nosač u liniji komandnog mosta.

HMS Courageous nekoliko minuta nakon pogotka
Istog momenta nosač počinje da se naginje na levu stranu, a samo 17 minuta od pogotka kapitalni brod od 22.500 tona tone zajedno sa svojim komandantom, 17 oficira i 501 članom posade, uključujući i 36 pripadnika RAF-a. Sa brodom na dno odlaze i svi avioni Swordfish iz 811. i 822. eksadrile. Ovaj vremešni brod je sagrađen još 1916. godine kao krstarica, ali je u periodu od 1924. godine do 1928. godine prepravljen u nosač aviona. Njegova konstrukcija se pokazala preslaba za dva direktna pogotka torpeda.

Poslednji trenuci nosača aviona HMS Courageous
Više od 4 sata će preostali razarači iz pratnje tražiti U-29 i bacati nasumično dubinske bombe, ali ni jedna nije dovela do potapanja ili oštećenja podmornice.
Nakon što je tri dana ranije samo sreća spasila nosač aviona HMS Ark Royal i ovog velikog gubitka, komanda Kraljevske mornarice je povukla nosače aviona sa protivpodmorničkih zadataka.
Po naredbi Velikog admirala Redera, kapetan Šuhart će biti nagradjen Gvozdenim krstom prve klase, a svi članovi njegove posade Gvozdenim krstom druge klase.
Autor
Joksić Aleksandar