TRAGEDIJA BADNJE VEČERI

Skrivena tragedija iz Drugog svetskog rata u kojoj je 763 američkih vojnika izgubilo život u napadu nemačke podmornice U-486.

Nakon više meseci napornog uvežbavanja, treniranja i priprema, podmornica U-486 pod komandom kapetana Gerhard Meyer-a, 6. novembra 1944. godine napušta Kiel.
Posle 4 dana plovidbe obrešće se u usputnoj stanici, norveškoj bazi Horten. Iz Hortena odlazi u luku Egersund gde se vrše završne pripreme i testiranje nove opreme za prvu ratnu patrolu ove podmornice tipa VIIC.
Podmornica U-486 opremljena je Schnorchel-om koji podmornicama omogućava da se kreću pod vodom koristeći svoje dizel motore. Inovacija od koje se očekuje da će podmornici obezbediti mirno putovanje do zone dejstva.
Konstantne vazdušne patrole i usavršeni radari ne dozvoljavaju podmornicama da provode mnogo vremena na površini što se negativno odražava na njene operacione mogućnosti.
Pod vodom, koristeći samo električne motore, podmornice su spore i imaju veoma mali akcioni radijus.

Posada podmornice U-486





Schnorchel je daleko od savršene naprave i stvara dosta problema posadama, ali u borbi za goli život podmorničari su prinudjeni na monotono duga i depresivna putovanja pod vodom, sa brzinom od jedva 5-6 čvorova i sve nade u spas su uperene ka schnorchel-u.
Tako je bilo i 26. novembra kada se konačno U-486 otisnula na pučinu u svoju prvu patrolu.
Obilazeći Britansko ostrvo, sada, zahvaljujući schnorchel-u podmornica se probija između Škotske i Farskih ostrva. Nekada su podmornice sigurnu rutu imale između Farskih ostrva i Islanda, ali tada su plovile po površini i trebalo im je ne više od 7 dana da budu u zoni dejstva zapadno od Britanije.

Upotreba schnorchel-a

POGLEDAJTE NAŠU PONUDU KNJIGA O PODMORNIČKOM RATOVANJU


Ovaj put to će trajati mnogo duže. Zona dejstva podmornice U-486 je Britanski kanal koji vrvi od brodova svih vrsta, posebno nakon što je 16. decembra Hitler pokrenuo Ardensku ofanzivu, svoju poslednju veliku operaciju na Zapadnom frontu. Transport trupa i materijala se užurbano obavlja jer je iznenadjenim Saveznicima potrebno pojačanje zbog velikih gubitaka na početku nemačke ofanzive.
Nakon duge i stresne plovidbe, 18. decembra 1944. godine U-486 konačno ulazi u Britanski kanal. Iste večeri, Oberleutnant zur See Gerhard Meyer našao je konvoj BTC-10. Odmah je napao i na 30ak km istočno od Falmouth-a poslao na dno parobrod Silverlaurel od 6,142 BRT. Krcat raznim teretom brzo je potonuo, ali srećom niko od posade nije nastradao.

Silverlaurel





Znajući koliko velika opasnost vreba od ratnih brodova, odmah je napustio područije napada i zaputio se jugoistočno ka luci Cherbourg na francuskoj obali. Tu se pritajio narednih par dana i vrebato svoj plen.
Namčka ofanziva polako posustaje i Saveznici pripremaju kontra mere. Neophodno je prebaciti što veći broj vojnika u Francusku iz Engleske. Tako je bilo je i tog nesrećnog 24. decembra 1944. godine.
SS Leopoldville, pod komandom kapetana Charles Limbor-a je belgijski putnički brod od 11.509 tona. Prenamenjen u brod za transport trupa (Troop transport), priprema se za svoj 25-i prelazak Britanskog kanala. U prethodne 24 plovidbe prevezao je više od 120 000 vojnika. Ovog puta, hitno naredjenje za pokret dobila je američka 66. pešadijska divizija. Njen zadatak je da zameni 94. pešadijsku diviziju koja je hitno prebačena na prve linije fronta. Dva puka ove divizije, 262. puk i 264. puk dobijaju naređenje da se ukrcaju na SS Leopoldville, ukupno 2235 vojnika i oficira, a ostatak na SS Cheshire. Ta dva transportna broda uz pratnju razarača HMS Brilliant, HMS Anthony, HMS Hotham i francuske fregate Croix de Lorraine oko 9 časova napuštaju Southampton i formiraju konvoj WEP-3. Nakon prolaska protivpodmorničkih mreža HMS Brilliant daje instrukcije da se put nastavlja u formaciji „dijamant“ brzinom od 13 čvorova. Takođe, zbog povećane podmorničke aktivnosti proteklih dana, formacija nastavlja put cik-cak plovidbom.
Oko 14:30 časova HMS Brilliant prijavljuje podvodni kontakt na svom ASDIC-u (sonaru)! Napada dubinskim bombama, ali već u 14:45 časova obustavlja napad bez primećene podmornice. Ubrzo, u 15:00h ponovo se oglasila uzbuna da bi posle 10 minuta oglašen prestanak uzbune. Konvoj je nastavio nesmetano ka svom cilju, ploveći cik-cak, brzinom od 13 čvorova u poretku HMS Brilliant, SS Leopoldville, SS Cheshire i Croix de Lorraine u liniji, dok su bočne pozicije držali HMS Anthony i HMS Hotham.

SS Leopoldville

Na 10 km od luke Cherbourg pritajena, na dnu, leži podmornica U-486. Operater na hidrofonu (podvodnom oslušnom uređaju) „hvata“ prve zvukove propelera dolazećeg konvoja. Kapetan podmornice, dvadesetdevetogodišnji Gerhard Meyer naredjuje posadi da zauzmu borbene pozicije i U-486 polako klizi ka periskopskoj dubini. Nakon uspostave vizuelnog kontakta, podmornica se postavlja u poziciju za napad.
Odmah pošto su torpeda napustila torpedne cevi, U-486 se povlači na dno, očekujući žestok odgovor protivnika. Nije prošlo mnogo, posada ovog limenog sanduka je čula detonaciju. detonaciju, ali neće videti efekte svog dejstva.
U 17:54 časova jedan od dva torpeda lansirana na SS Leopoldville pogadja svoj cilj u desni bok. Odeljci E-4, F-4 и G-4 su poplavljeni, а stepenice uništene i samo je nekolicini od tri stotine ljudi u tim odeljcima uspelo da se popne na gornju palubu. Putnici u drugim delovima broda, svesni činjenice da je brod pogodjen, disciplinovano su se popeli na palubu i čekali dalje instrukcije.
Kako jedna nesreća nikad ne dolazi sama, ubrzo počinje sa greškama u komunikaciji, kontradiktornim i pogrešnim naredbama, dezinformacijama.
Tada, u 18:16h HMS Brilliant šalje signal SS Leopoldville-u da spusti sidro i kapetan broda Limbor daje naredjenje da svi sem najpotrebnijih članova posade napuste brod.

Mesto potonoća

Kašnjenja u pokretanju operacije spašavanja bilo je mnogo.
Prvi i osnovni problem bio je indirektni put komunikacija. Naime, HMS Brilliant je morao da signalizira bazi u Portsmouth-u na Britanskom ostrvu, umesto snagama u luci Cherbourg jer su američke snage u Francuskoj podešene na drugu frekvenciju i takođe nisu u mogućnosti da čitaju britanski kod.
Drugi razlog je bio što ni jedan brod iz konvoja nije uspeo da odgovori na svetlosne signale sa francuske obale. Američke snage u luci Cherbourg su primetile da je konvoj stao i da pojedini brodovi plove ka miniranom područiju. Tek u 18:25 časova HMS Brilliant šalje odgovor: „Leopoldville pogodjen, potrebna pomoć“. Na pitanje sa obale koja vrsta pomoći je potrebna, ponovo nema odgovora.
Takođe, važan uzrok kašnjena je i sam praznik Božić. U samoj luci Cherbourg bilo je usidreno oko 100 brodova koji su mogli poslužiti za spasavanje, ali zbog praznika većina je bez dovoljno posade i hladnh motora.
HMS Brilliant u 18:25 kreće sam u akciju spasavanja. Razarač uspeva da stane uz bok Leopoldville-a i da prihvata vojnike na svoju palubu po cenu uništenja čamaca za spašavanje koji su visili sa te strane broda. S’obzirom na svoju veličinu, razarač nije mogao da prihvati više od par stotina brodolomnika. U 19:20 prepunjen, sa oko 500 preživelih na svojoj palubi, HMS Brilliant se odvaja od SS Leopoldville-a i plovi ka obali.
Izvestan broj brodića već je stupio na scenu i pokušava da prihvati što veći broj preživelih.
Između 20:20 i 20:40 časova dve snažne detonacije potresaju unutrašnjost broda. Od snage tih eksplozija više ljudi se našlo u ledenoj vodi i tada kreće agonija broda i preživelih. Brod krmom uveliko tone, a na njemu je u tom momentu bilo još oko 1200 preživelih.
Kapetan Limbor je još oko 20 časova izdao naređenje da svi napuste brod i tada se povukao u svoju kabinu da zajedno sa svojim brodom ode na dno. Oko 20:40 SS Leopoldville je zauvek nestao u dubinama hladnog La Manša.
Više stotina preživelih, koji su dva sata stajali na palubi, bez jasnih instrukcija šta da rade kada je brod potonuo našli su se u hladnoj vodi, u punoj ratnoj opremi, a neki i sa naoružanjem.
Mali broj je uspeo racionalno da razmišlja i odmah poskidao cizme, šlemove i drugu tešku opremu. Mnoge je brod povukao sa sobom i nikada nisu uspeli da se oslobode tog zagrljaja. Dosta spašenih će umreti i od posledica hipotermije i raznih povreda.

Viđen očima umetnika, SS Leopoldville na dnu.





Smelost Kapetana nemačke podmornice, greške i propusti u organizaciji spašavanja, nesporazumi i loša komunikacija među savezničkim snagama, izmedju ostalog i praznična atmosfera odvela je u smrt kapetana Limbora, 55 članova posade i 763 američkih vojnika.
Nakon ove tragedije tek neki odgovorni su bili pozvani na odgovornost, ali ono što je rodbinu nastradalih više zabolelo je laž i obmana o smrti svojih najbližih.
Naime, u Velikoj Britaniji, dokumenta o napadu ostala su poverljiva do 1996. godine. Dakle, 52 godine nakon napada. Jedan od razloga cenzure o ovoj tragediji je i taj da bi se objavljivanjem istine podigao moral nemačkim podmorničarima i dala nova snaga podmorničkom ratu.
I pored toga, kapetana Meyera nije sprečilo da krajnje smelo i vešto nastavi lov u „osinjem gnezdu“.
Samo dva dana nakon potapanja SS Leopoldville-a Meyer napada grupu ratnih brodova u patroli nedaleko od Cherbourg. Ironično, fregate su bile u protivpodmorničkoj patroli.
Kapetan Meyer ispaljuje 3 akustična (G7es) torpeda i čuje dva pogotka nakon 1:39 minuta i 1:41 minuta, a treću eksploziju nakon 7 minuta.
Tom prilikom pogadja dve fregate klase Captain od 1.085 tona.
HMS Capel tone sa 76 članove posade, a HMS Affleck sa gubicima od 7 poginulih je uspešno otegljena u Cherbourg. Zbog ozbiljnosti oštećenja HMS Affleck će biti totalno otpisan.

Fregata klase Captain

I ovaj put, veštim manevrisanjem, kapetan Meyer uspeva da umakne svojim progoniteljima i ostavši bez torpeda krene na dugo i zamorno putovanje nazad. Ali samo 4 dana kasnije, 30.12.1944. godine kanadski Wellington bombarder je iznenadio U-486 južno od Weymouth-a i napao je dubinskim bombama. Opet je sreća bila na strani nemačke podmornice.
Neoštećena U-486 je nastavila svoj povratak u luku Bergen. Napokon, 15. januara 1945. godine, posle 51 dana na moru, U-486 je uplovila u Bergen. U vremenu totalne nadmoćnosti Saveznika u vazduhu i na moru, uspeh koji je postigao kapetan Meyer garantovao bi mu najviše odlikovanje, Viteški krst, ali saveznička propaganda je dezinformacijama o tome da je SS Leopodville bio bolnički brod, uspela da mu uskrati ovo odličje.
Ipak hrabri kapetan Meyer 6. februara 1945. godine dobija Nemački krst u zlatu.


Nemački krst u zlatu





Kapetan Meyer je sa svojom podmornicom U-486 isplovio na drugu patrolu 9. aprila 1945. godine. Samo tri dana nakon isplovljavanja, naprava koja mu je sačuvala glavu u prvoj patroli, Schnorchel, sada se pokvarila i to je bio razlog da U-486 izroni na površinu nedaleko od Norveške obale.

T klasa britanskih podmornica. Iste klase je bila i HMS Tapir

Tu će je 12. aprila sačekati britanska podmornica HMS Tapir. U 07:49 časova primećuju U-486 u površinskoj vožnji, a 4 minuta kasnije HMS Tapir iz svojih 8 pramčanih cevi šalje lepezu torpeda na neprijateljsku podmornicu. Dva torpeda su ostala zaglavljena u cevi, šest se uputilo ka cilju, a samo jedno je bilo dovoljno i kobno. Tri dana pre svog tridesetog rodjendana kapetan Meyer i njegovih 47 saboraca zauvek su pronašli svoj mir u dubinama Severnog mora.

Taj mir će biti narušen 25.marta 2013. godine kada je ostatke podmornice U-486 slučajno našao istraživački tim jedne naftne kompanije. Na dubini od 250 metara leže ostaci prepolovljene U-486, poslednjeg odredišta kapetana Meyera i njegove posade. Samo 2 km od U-486 leže ostaci još jedne nemačke podmornice, jedine potopljene od strane druge podmornice dok su obe bile u zaronjenom stanju. U pitanju je U-864 sa posmrtim ostacima 73 člana posade. Ova dva vodena groba nemo svedoče o velikoj stopi smrtnosti podmorničara i rizicima koji proizilaze iz ovog poziva.

Ostaci U-486

Autor
Joksić Aleksandar