KOMANDANT

1.500 рсд

KOMANDANT
Vojnički put generala Ratka Mladića
Bojan Dimitrijević

Beograd, 2018.
Meki povez, format 21 cm
Ćirilica, 342 strane
Ilustrovano

Vrlo dobro očuvano

Divljenje njegovoj odlučnosti i umešnosti u komandovanju, protkano nacionalnim patosom, smenjuje se i suprotstavlja optužbama za brutalnost, ratne zločine i „genocid“.

Ali, malo se ko zapita ko je, van mitova – general Ratko Mladić?

Biografija generala, koju je sačinio poznati istoričar dr Bojan Dimitrijević, u sebi sadrži mnoge osobenosti koje izmiču stereotipnom pogledu na njegov ratni put. Pozitivnom i negativnom. Činjenica da je još uvek na životnoj sceni, da je osumnjičen, a odskora i optužen u haškom kazamatu na najdrastičniju moguću kaznu koji taj sud izriče, kao i nezavršenost istorijskih i političkih procesa, utiču na sliku o generalu i, uopšte, čine naučni rizik bavljenja njegovom biografijom značajno većim od bavljenja nekom drugom temom. Stoga, o generalu Mladiću do sada ne postoji naučno pisana biografija u srpskoj istoriografiji, i pored protoka vremena i dostupnosti enormne građe.

Ovo je hrabar pokušaj da se slika o čuvenom komandantu osvetli.

На залихама

Категорије: ,

Опис


„GREŠKA JE ŠTO SMO ISPORUČILI MLADIĆA”

Večernje novosti, 11. februar 2018.

Istoričar Bojan Dimitrijević u knjizi „Komandant“ o generalu vojske Srbije: Nisam pronašao dokaze da je lično naredio likvidacije u Srebrenici
DOK u Hagu provejavaju sumnje da je general Ratko Mladić prvostepeno osuđen bez dokaza, istoričar Bojan Dimitrijević po ovom pitanju nema dilemu. U biografskoj knjizi “Komandant” on piše da nema nikakvog dokaza da je general Mladić bilo kome od svojih potčinjenih naredio likvidaciju zarobljenika u Srebrenici u julu 1995. godine, a u vreme kada se to dešavalo bio je u Beogradu.

– Tokom istraživanja građe za knjigu o generalu Mladiću, nisam uspeo da pronađem ključni dokaz da je on naredio likvidaciju zarobljenika, niti bilo ko drugi iz Vojske Republike Srpske – tvrdi Dimitrijević. – Mladić je optužen na osnovu jednog dokumenta vojne prirode, koji se zove Direktiva 7, a u kome se načelno govori o tome da bi Srebrenicu i Žepu trebalo zauzeti.

Jedan od “ključnih dokaza” protiv Mladića bila je i njegova izjava pred kamerama: “Evo nas, 11. jula 1995. u srpskoj Srebrenici. Uoči još jednog velikog praznika srpskog poklanjamo srpskom narodu ovaj grad. I, napokon, došao je trenutak da se, posle bune protiv dahija, osvetimo Turcima na ovom prostoru.”

– General Mladić je voleo da daje bombastične izjave – objašnjava Dimitrijević. – Slično je govorio u drugim situacijama, ali ih kamera nije “zabeležila”. Voleo je da pokazuje svoju snagu na neadekvatan način. Ali ta izjava se danas uzima kao optužnica protiv njega.

Svestan da knjiga ne može da oslobodi ili osudi, jer takve odluke donosi sud, Dimitrijević se tokom pisanja prve naučne biografije Ratka Mladića rukovodio isključivo činjenicama. Koristio je dokumentaciju iz baze Haškog tribunala, a jedan deo istraživanja obavio je u Zagrebu, gde se u Dokumentacionom centru Domovinskog rata nalazi zaplenjena veća količina arhivske građe 9. korpusa JNA, na čijem je čelu bio general Mladić. Svojevrsnu polaznu tačku u njegovom pisanju imale su zaplenjene generalove radne beležnice, koje su mu dale čvrst hronološki okvir za praćenje ratnog dela njegove biografije.

– Nisam pokušavao da odgonetnem koliko je bilo žrtava u Srebrenici, već da hronološki složim događaje i nađem pravi razlog zašto je izvršena ta operacija – govori Dimitrijević. – Srebrenica je posledica napada na komandno mesto u Han Pijesku krajem juna te godine i nije bilo namere da se izvrši genocid ili da se “očisti” Podrinje.

Jedna od dilema o kojoj Dimitrijević piše je i da li je američki predsednik Bil Klinton zaista ponudio bosanskom predsedniku Aliji Izetbegoviću da “žrtvuje svoje civile” – navodno, da bi došlo do američke vojne intervencije, bilo je potrebno da “četnici” uđu u grad i pobiju 5.000 muslimana.

– Ta izjava je iz skorijeg vremena i dao ju je čovek koji je rukovodio policijom u Srebrenici – objašnjava autor knjige “Komandant”. – A u prilog tome da je postojala neka slična namera govori i to što je Sefer Halilović, bivši prvi komandant bosanske armije u toku rata, optuživao Izetbegovića da je na neki način prodao istočne enklave za određene ustupke oko Sarajeva. Sve je vodilo u tom pravcu, da je ta politička trgovina nagoveštena već sredinom rata.

Dimitrijević kaže da je veliki uticaj na Mladića imao patrijarh Pavle:

– Nekoliko puta su se sreli u toku rata. Mladić je vrlo predano beležio ono što mu patrijarh govori. Mislim da je patrijarha general doživljavao kao iskrenu srpsku instituciju. Patrijarh se pojavio u njegovom glavnom štabu i u novembru 1995, kada je došlo do krize oko njegovog smenjivanja i pritiska Biljane Plavšić da ukloni ratno rukovodstvo. Reklo bi se da je patrijarh svojim blagim rečima ubedio generala da je on u pravu, ali da je zbog jedinstva i potrebe srpskog naroda dobro da prihvati ostavku i da se povuče.

Dimitrijević smatra da su noviji događaji potvrdili da je odluka Mladića da se ne predaje Hagu bila ispravna:

– Videli smo da njegov odlazak u Hag nije rezultirao boljim položajem Srbije, niti ulaskom u EU. Hapšenje Mladića bio je jedan od mnogih uslova koji su pred Srbiju postavljeni posle 1999. godine.

Po mišljenju našeg istoričara, najbolje bi bilo da je general Mladić ostao nedostupan haškoj pravdi, ili da je to naša država uradila na neki bolje osmišljen način nego što ga je izručila i zauzvrat nije dobila ništa.

– Hapšenje Mladića u Srbiji pokazalo je da ona stoji iza njega, pa i u skrivanju. I to nenaklonjeni nama stalno potenciraju – kaže Dimitrijević.

LOMIĆE SE KOPLJA

– Očekujem da će se oko knjige “Komandant” lomiti koplja u našoj javnosti. Svestan sam da me napadi očekuju sa svih strana, ali moja je dužnost, kao srpskog istoričara, da ponudim izbalansirano viđenje – kaže Dimitrijević. – To sam iskusio kad sam pisao o generalu Milanu Nediću. Mnogi ne razumeju da je istoričar kao skretničar koji vodi čitaoce kroz događaje.


Можда ће вам се свидети …