Zoran Vukosavljević, koautor knjige „Nebeski štit sa zemlje – Samohodni raketni sistem 2K12 Kub-M/Kvadrat“, sastavio je jedan pregled događaja iz naše bliske istorije, koristeći brojne domaće i strane izvore o prvom većem sukobu snaga PVO Vojske Republike Srpske i SEAD grupa NATO-a, na nebu iznad Bosne i Hercegovine tokom novembra i decembra 1994. godine

Knjigu NEBESKI ŠTIT SA ZEMLJE
SAMOHODNI RAKETNI SISTEM 2K12 KUB-M/KVADRAT možete poručiti klikom na sliku ispod:

Uvođenjem zone zabrane letenja iznad Bosne i Hercegovine, avijacija Vojske Republike Srpske, našla se u teškoj poziciji za dejstva. Bilo je potrebno tražiti alternativna rešenja.

U zimu 1994. godine, Armija BiH pokrenula je operaciju “Grmeč-94” prema teritoriji Republike Srpske dolinom Une i prema Bosanskom Petrovcu. U kontraofanzivu se uključuju i snage V i PVO Vojske Republike Srpske.
Jedno od rešenja je bilo korišćenje aerodroma Udbina, na prostoru nekadašnje Republike Srpske Krajine, a čiji vazdušni prostor nije bio obuhvaćen zabranom letenja (odnosno vazdušni prostor Republike Hrvatske).
S obzirom da su vazduhoplovne snage Vojske Republike Srpske počele da koriste taj aerodrom, na predlog NATO-a, a uz odobrenje SB UN od 19.11.1994. godine, 2 dana kasnije izveden je snažan i iznenadan vazdušni napad na aerodrom Udbina.




Napad je izvršen u 2 talasa, prvi nešto posle 13 časova i drugi oko 13:40 časova.
Epilog napada je bio 2 poginula i 5 ranjenih pripadnika tadašnje SVK (Srpska Vojska Krajine). Poletno-sletna staza prekinuta je na 5 mesta, a staze za voženje na 2 mesta. Najveći deo infrastrukture i objekata na aerodromu je bio ili uništen ili značajno oštećen. Od sistema PVO, uništena su 2 protivavionska topa “Bofors”, 1 samohodno lansirno oruđe sistema PVO “Kub-M” sa 3 rakete, radarska stanica osmatranja i navođenja (RStON) sistema PVO “Kub-M”, osmatrački radar “Žirafa” i dr.
U okolini aerodrome posejano je na stotine kasetnih bombi.
Avioni u ABS su bili pošteđeni, ali su 2 helikoptera oštećena. Pogođen je i raketni divizion PVO sistema “Dvina”.
Dakle, veliki gubici za ratno vazduhoplovstvo i protivvazdušnu odbranu tadašnje SVK.

Oštećena pista aerodroma Udbina nakon NATO napada




Ipak, situacija se nije smirila. Vojska Republike Srpske je na prostoru Grmeča razmestila Taktičku grupu PVO, sa po 1 raketnim divizionom sistema PVO “Volhov”, 1 raketnom baterijom sistema PVO “Kub-M” i jednim vatrenim oruđem sistema PVO “Strela-10M”.
Navedena sredstva PVO su pripadala 155. Raketnoj brigadi PVO VRS, a dodato je i jedno vatreno oruđe “Strela-10M”.

Autor članka Zoran Vukosavljević je koautor kapitalne studije „EŠALON“ – Istorija razvoja sovjetskih i ruskih radara, komandno-informacionih sistema i sistema automatizacije koju možete pogledati klikom na sliku ispod:

Već sutradan, 22.11.1994. godine, pripadnici raketnog diviziona sistema PVO “Volhov”, lansirali su na par britanskih aviona Sea Harrier, 2 rakete zemlja-vazduh. Iako nije bilo pogotka ciljeva, pojava raketa je momentalno rasterala avijaciju NATO pakta. Raketni divizion “Volhov” se premestio na novi vatreni položaj (VP), a na starom položaju je uređen lažni vatreni položaj sa jednom lansirnom rampom sa 1 raketom i imitatorom radarskog zračenja.





O ovom događaju su pisali i inostrani časopisi:

Tako je britanski časopis “Navy News” (Mornaričke vesti) u svom broju od decembra 1994. Godine, napisao tekst pod naslovom: “Harriers under fire” – Herijeri pod vatrom.

U tom tekstu, navodi se da su piloti 2 aviona “Sea Harrier” leteli u linijskoj formaciji ispred udarne grupe, na velikoj visini, kada su dobili obaveštenje od sistema upozoravanja u letelici, da su zahvaćeni radarom za navođenje raketa sa zemlje. Na njih su ispaljene 2 radarski navođene rakete, ali su proletele “između” njih.
Komandant vazdušnih operacija na nosaču aviona HMS Invincible, Majkl Nouls je izjavio da je susret sa raketama zaista bio “blizak”, ali da su piloti izveli “standardne” manevre izbegavanja raketa PVO i bezbedno završili svoju misiju.

Naslovna strana britanskog magazina




Sa druge strane, ruski časopis “Авиация и космонавтика” (Avijacija i kosmonautika), iz 2008. Godine, donosi tekst autora Mihaila Nikoljskog pod nazivom “Боснийская война 1992-1995 гг.” (Bosanski rat 1992-1995).
U tom tekstu autor navodi da su oba “Sea Harriera” doživela oštećenja od aktiviranih bojevih glava raketa sistema “Volhov”, ali da su uspeli da se vrate na svoj nosač aviona.




Dakle ova dva izvora se slažu sa većinom domaćih izvora o tome da su 2 aviona Sea Harrier zaista gađana sa 2 rakete iz sistema PVO “Volhov”, 155. Raketne brigade PVO VRS.
Ono u čemu postoje neslaganje je u tome da li su rakete ipak oštetile neki ili oba ova aviona.

Par “Sea Harrier”

Nakon ove akcije srpskih protivavionaca i pojave sistema PVO većeg dometa poput sistema “Volhov” i “Kub-M”, komandne strukture NATO pakta, donele su odluku da odrede Grupu za neutralisanje PVO (Supression of Enemy Air Defence – SEAD). U Grupi su bili avioni EF-111A Raven, EA-6B Prowler i lovci-bombarderi F/A-18 i F-15E.

Već sutradan, 23.11.1994. godine oko 10 časova izjutra, iako su bili nepovoljni vremenski uslovi, udarna grupa od 24 aviona napala je položaje jedinica PVO VRS, protivradarskim raketama, na više lokacija: u okolini Krupe, Jasenice i Dvora na Uni. Napad je ponovljen od 14:30 časova pa do 16:00 časova, kada su bila angažovana čak 32 aviona, pa opet između 19:00 časova do 22:00 časova.

Na avione NATO delovala je jedna raketna baterija sistema PVO “Kub-M”, ali bez efekta.
Lažni vatreni položaj sistema PVO “Volhov”, pogođen je i uništen. Na novom VP, divizion “Volhov” nije dejstvovao, usled snažnog elektronskog ometanja.
Ipak, udarne snage NATO uspele su da pogode jednu raketnu bateriju sistema PVO “Kub-M” i tom prilikom da bukvalno “odvale” antenu nišanskog radara sa oruđa, a to su članovi posade primetili po izlasku iz sredstva, nepovređeni. Radar je otpremljen u VZ “Kosmos” u Banja Luci gde je opravljen i kasnije vraćen u borbeni poredak.



Po pisanju američkog pukovnika dr. Mark A. Bucknama, u njegovoj studiji “Responsibility of command: how UN and NATO commanders influenced airpower over Bosnia” (Odgovornost komande: kako su UN I NATO komande uticale na vazdušne snage iznad Bosne) iz 2003. godine, kaže se da je 24.11.1994. godine, srpska PVO dejstvovala “radarski navođenim raketama” je na britanske avione “Tornado”, a 25.11.1994. na 2 lovca F-16C. Dana 25.11.1994. godine, predveče, na zahtev generala Majkla Rouza, tadašnjeg Komandanta UNPROFOR-a u BiH, NATO podiže udarnu grupu od 30 aviona, među kojima 8 aviona F/A-18 “Hornets” i 8 aviona F-15 “Strike Eagle”. Zadatak je da se dejstvuje po srpskim tenkovima u okolini Bihaća. S obzirom da udarna grupa nije mogla locirati tenkove koji su se sakrili “pod okriljem mraka”, general Rouz je naredio da se zadatak obustavi. Ipak, kada su avioni stigli nazad u Italiju, prijavili su da je na njih dejstvovano sa 3 rakete zemlja-vazduh sistema PVO.

Responsibility of command: how UN and NATO commanders influenced airpower over Bosnia

I narednih dana, udarne SEAD snage NATO-a su nadletale područje zapadne Bosne, a 26.11.1994. godine na njih je ponovo dejstvovala jedna raketna baterija sistema PVO “Kub-M” sa položaja zapadno od Bugojna. Prema nekim, nepotvrđenim podacima, došlo je do oštećenja jednog aviona napadača tipa “Tornado F.Mk.3”. Za ovo ne postoje materijalni dokazi, ali činjenica ostaje da se nakon toga, stanje dodatno pogoršalo i da su avioni “Tornado” kasnije tog dana dejstvovali sa 3 protivradarske rakete na položaj sistema PVO “Volhov”, ali bez uspeha. Takođe, u “akciju” su uključeni i američki marinci sa helikopterima AH-1W “Super Cobra”, UH-1N “Twin-Huey”, kao i CH-53 “Sea Stallion” i CH-46 “Sea Knight”.

Radarska stanica osmatranja I navođenja (RStON) sistema PVO “2K12 Kub-M” VRS na položaju




Kada je delovalo da se situacija smiruje, 15.12.1994. snage Armije BiH oborile su UN-ov helikopter SH-3 “Sea King”. Posada je uspela da sleti u Kiseljak i da preživi pogađanje. Istog dana, iz razloga koji nisu objavljeni, jedan avion “Sea Harrier FRS Mk.1” srušio se u Jadransko more, a katapultiranog pilota spasio je španski spasilački helikopter sa lakog nosača “Prince of Asturias”.

Dva dana kasnije, dakle 17.12.1994. godine pogođen je jedan francuski izviđač “Etandard IVP”, najverovatnije IC raketom sistema “Igla” ispaljenom od strane PVO VRS, ali je ipak uspeo da sleti na svoj nosač aviona “Foš”.

Nakon ovih događaja, Komanda V i PVO VRS je ocenila da posle Bihaćke operacije i dejstava srpske PVO (posebno se ističe dejstvo od 26.11.1994. godine), avijacija NATO retko leti nad prostorom RS, a i ako leti onda je to na velikim visinama, gde proceni da nema sredstava za PVO.

KNJIGU AUTORA ČLANKA O RAKETNOM SISTEMU 2K12 KUB-M/KVADRAT možete poručiti klikom na sliku ispod ili pozivom na telefone
060-528-18-88 ili 064-965-11-55: