POSLEDNJI ZAOKRET
PILOTSKE PRIČE
ODSTUPANJE OD ZADATKA I DRUGA KAZNA

Tekst je u potpunosti preuzet iz knjige “Poslednji zaokret” pukovnika Dragoslava Spasojevića kojem se ovom prilikom zahvaljujemo na dozvoli da objavimo pilotske priče iz njegove knjige.

Knjigu “Poslednji zaokret” možete poručiti putem našeg sajta klikom na sliku ispod:




U knjizi POSLEDNJI ZAOKRET najveći deo priča po prvi put su iznete u javnost. U ovoj priči govorim o jednom slučaju nesmotrenosti sa sretnim krajem. Mnogo je poginulih pilota u pokušaju da zadivi one na zemlji. Pre par godina i u vojsci Srbije desio se slučaj pogibije dva pilota iz neplaniranog elementa leta na avionu G-4. Naročita stradanja zabeležena su na tzv. aero-mitinzima. Kako sam ja prošao u jednoj nesmotrenoj pa i glupoj situaciji govori ova priča.

Kad god je cenjeno da nema opasnosti po mir i stabilnost zemlje, godišnji odmori eskadrile RV i PVO koristile su kolektivno. U tim jedinicama ostajao onoliki broj ljudstva koji je obezbeđivao izvršenje nekog vanrednog letačkog zadatka i održavao neophodnu borbenu gotovost. U avgustu 1974. godine u 353. IAE bilo nas je četiri pilota i nekoliko starešina iz VTSl, radi održavanja i pripreme aviona za letenje. Od jula 1973. godine bili smo naoružani avionom Jastreb IJ-21 izviđačke verzije, kojim su zamenjeni stari dobri Tanderdžeti. Krajem avgusta organizovan je jedan letački dan u prepodnevnom terminu i planirano je da sa nekoliko letova prekontrolišemo stanje u viškom kanalu i akvatoriju oko ostrva Visa. Iako je ovo priča o jednoj vazduhoplovnoj gluposti, koristim priliku da kažem kako su siledžije VI flote često zalazile u teritorijalne vode Jugoslavije na Jadranskom moru.

IJ-21 Jastreb u poletanju.




Najočigledniji primer izazivačkog ponašanja desio se 1972. ili 1973. godine kada se razarač iz plovnog sastava VI flote koji se kretao međunarodnim vodama ka severnom Jadranu izdvojio i obišao oko ostrva Svetac u blizini ostrva Visa, zalazeći duboko u teritorijalne vode Jugoslavije. Naša Ratna Mornarica je uvek bila na oprezu i u blizini. Nisu preduzimane posebne borbene radnje osim stalnog praćenjna. Zapadni „partneri” stalno su merkali najbolje ostrvsko more Evrope da bi ga devedesetih i osvojili. Polazeći tog nesrećnog dana prema avionu, sretoh Blažu kolegu iz 18.klase koji mi reče da u vojnom odmaralištu Orebić na Pelješcu odmor koriste naši klasići Kole i Slave. To je na mene delovalo kao poziv da ih treba na naš avijatičarski način pozdraviti. Pošto sam izvršio zadatak u rejonu ostrva Visa, zauzeo sam kurs za povratak prema krajnjoj tački maršrute Opuzen, pravcem koji me vodio u neposrednu blizinu Orebića. Na nekoliko kilometara od odmarališta spustim se u brišući let između ostrva Korčule i Pelješca, pa na nekoliko metara iznad plaže, preletim nekoliko puta. Bilo je negde oko je jedanaest sati.

Potpukovnik Zvicer sa pilotima 353.iae




Posle sletanja i dolaska na stajanku iz kabine vidim načelnika štaba 97. abr, koji je tu na stajanci gde mu nije mesto,pa je očigledno da nešto nije u redu. Kada sam izašao iz aviona i dok sam potpisivao avionsku knjižicu, priđe mi načelnik štaba potpukovnik Đorđe Zvicer i posle uobičajenih pitanja o letu i zadatku koji sam obavio reče kako ovi „odozgo“ traže podatke o pilotu koji je oko 10.45 leteo iznad Orebića. U njegovim očima video sam da moli Boga da to nisam bio ja jer nije dobro za jedinicu, a posebno za mene, s obzirom na to da nije prošla ni godina od prve kazne. Posle nekoliko sekundi kažem p.pukovniku da sam ja napravio nekoliko niskih preleta iznad plaže u znak pozdrava mojih drugova na odmoru. Ubeđen sam da se zaista iskreno zabrinuo i samo je izustio: „Crni sine zar ti nije bilo dosta glupiranja, što ti je to trebalo?“ A razlog za brigu bio je najveći mogući. U vojnom odmaralištu Orebić na odmoru je bio, između ostalih, i komandant RV i PVO general Enver Ćemalović. Nakon nekoliko dana stigla je naredba komandanta RV i PVO u kojoj je, između ostalog, pisalo i ovo: „Ličnim uvidom sa lica mesta ustanovio sam da je kapetan Dragoslav Spasojević, na službi u 353. IAE, grubo ugrozio bezbednost letenja, dovodeći u opasnost sebe, živote ljudi i društvenu imovinu na zemlji.“

General Ćemalović





Kaznio me sa 30 dana zabrane letenja, što podrazumeva gubitak svih letačkih beneficija. Mnogi su bili ubeđeni da ću gore proći, a i ja sam smatrao da sam dobro prošao. Po povratku sa letovanja klasići su mi pričali kako je buka motora sa Jastreba preplašila decu, koju je zahvatila panika i plač, pa su ih roditelji uz velike napore smirivali.

Evidencija iz letačke knjižice




Posle 40 godina sreo sam jednog pripadnika RV i PVO koji je bio na odmoru u odmaralištu i seća se kako je komandant pobesneo i odmah telefonirao u Komandu RV i PVO u Zemunu. Možda je neko znao da je komandant RV na odmoru u Orebiću, ja nisam. Kaže moj poznanik iz RV, mislio kako je to nešto organizovano u čast komandanta RV i PVO i ljubavi pilota prema njemu. Inače,zabrana letenja podrazumeva obavljanje raznih poslova i bezbroj dežurstava u jedinici.

Na kraju moram izneti još neke činjenice i slučajeve nediscipline u letenju. Naime, pilotima borbenih aviona nije lako da se odupru osećaju koji stvara velika brzina, promicanje tla i slobodu kretanja koju imaju samo ptice.
Evo jednog komičnog primera iz 1974 godine (možda i tragikomičnog) nediscipline u letenju. Tokom leta jadranska obala i ostrva bila su puna domaćih i stranih turista. Morem su krstarili brodovi puni turista na palubama od kojih su mnogi nosili foto aparate. Neki veseljak iz 353.IAE u povratku sa zadatka okomi se na jedan takav brod, kidišući avionom u brišućem letu sa nekoliko naleta na isti.
Sve bi ostalo nepoznato da se u nekim nemačkim novinama, posle nekoliko dana, nije pojavila fotografija aviona IJ-21 Jastreb u niskom letu, sa jasno vidljivim brojem 407 uz odgovarajući tekst.

Naime, novine su pozivale građane Nemačke da letuju na Jadranu jer će pored sunca i kupanja uživati u vratolomijama jugoslovenskih „ratnih“pilota. Posle toga nastala je velika afera u RV i PVO. Bilo je još nekih komičnih slučajeva nediscipline, ali nažalost i mnogo tragičnih sa najtežim posledicama. Piloti 353.IAE sa bazom na Ortješu kod Mostara, pripadali su 97.abr i izvršavali su zadatke za potrebe RM pa su tako, sa ostale tri eskadrile činili pomorsku avijaciju Jugoslavije.

Knjigu sa više od 90 nepoznatih priča iz letačkog života pilota RV i PVO koja već neko vreme pobuđuje interesovanje vazduhoplovaca i ljubitelja vazduhoplovstva možete poručiti na našem sajtu klikom na sliku ispod: