U ranim jutarnjim satima 22. juna 1941. godine, nakon što je uništio sav poverljivi materijal i uređaje, Šulenburg, nemački ambasador u Moskvi, hitao je u Ministarstvo spoljnih poslova Sovjetskog Saveza. Po nalogu Ribentropa imao je zadatak da preda sovjetskom ministru spoljnih poslova Molotovu memorandum sledeće sadržine:

BOGATU PONUDU KVALITETNIH I RETKIH KNJIGA O DRUGOM SVETSKOM RATU MOŽETE PRONAĆI KLIKOM NA SLIKU ISPOD:

Sovjetskom poslanstvu u Berlinu u ovaj sat predat će ministar spoljnih poslova Rajha memorandum u kojem se ono, što je niže u sažetom obliku navedeno, opširno obrazlaže:

  1.  Vlada Rajha pokušala je 1939. potiskujući teške sumnje, koje su proizilazile iz suprotnosti između nacionalsocijalizma i boljševizma, da se sporazume sa Sovjetskom Rusijom. Na osnovu ugovora od 23. avgusta i 28. septembra 1939. godine povela je vlada Rajha načelnu izmenu svoje politike prema SSSR-u i od tada zauzela prijateljsko držanje prema Sovjetskom Savezu. Ova dobronamerna politika omogućila je Sovjetskom Savezu velike spoljnopolitičke uspehe. Vlada Rajha je pritom verovala, da može s pravom pretopostaviti, da će posle toga oba naroda, poštujući svoje režime, bez mešanja u unutrađnje poslove partnera, doći do dobrog trajnog susedstva. Nažalost, brzo se ispostavilo da se vlada Rajha temljno prevarila u toj pretpostavci.
  2. Ubrzo posle sklapanja nemačko-ruskih ugovora Komiterna je ponovo započela sa svojim razornim radom protiv Nemačke, pri čemu su joj pomagala službena sovjetska predstavništva. U velikoj meri provodila se – kako to pokazuju dokazi – sabotaža, teror i ratna špijunaža u političkom, vojnom i privrednom pravcu. U svim zemljama u susedstvu Nemačke i na područjima koja su zaposele nemačke trupe huškalo se protiv Nemačke i radilo protiv nemačkog pokušaja da uspostavi u Evropi stabilan red. Kako dokazuju akta pronađena u Beogradu, šef sovjetskog generalštaba pripravno je ponudio Jugoslaviji oružje. Prema tome pokazalo se, da su izjave SSSR-a, date prilikom zaključenja ugovora s Nemačkom o nameravanoj saradnji s Nemačkom, svesna prevara i obmana, a samo zaključenje ugovora da je taktički manevar kako bi Rusija postigla korisne pogodbe. Vodeća misao ostalo je slabljenje neboljševičkih zemalja, kako bi ih bilo lakše razoriti i u dato vreme pobediti.
  3. Na spoljnopolitičkom i vojnom područiju došlo je jasno do izražaja da je SSSR-u, suprotno svojoj izjavi prilikom sklapanja ugovora da ne želi boljševizovati i anektirati države, koje spadaju u njegovu interesnu sferu, bilo stalo do toga, da svoju vojnu vlast, gde god mu se činilo moguće, proširi na Zapad i da unese boljševizaciju još dublje u Evropu. To je jasno pokazao postupak SSSR-a prema Baltiku, Finskoj i Rumuniji, gde se sovjetski zahtev protegao i na samu Bukovinu. Sovjetsko zaposedanje i boljševizacija priznate mu interesne sfere bilo je potpuno očito u sukobu s moskovskim utanačenjima, iako se vlada Rajha u početku složila sa tako stvorenim činjenicama.
  4. Kada je Nemačka bečkom arbitražnom odlukom od 30. avgusta 1940. godine stišala krizu, koja je nastala na jugoistoku Evrope zbog postupaka SSSR-a  protiv Rumunije, Sovjetski Savez je uložio žalbu i prišao intezivnim vojnim pripremama na svim područjima. Ponovno Nemačko nastojanje za sporazumevanje, koje je došlo do izražaja u izmeni pisama M.S.P.R. s gospodinom Staljinom i pozivom gospodina Molotova u Berlin, urodilo je zahtevima Sovjetskog Saveza, koje Nemačka nije mogla prihvatiti, kao što je garancija Bugarske od strane SSSR-a, stvaranje baze za sovjetske kopnene i pomorske oružane snage na moreuzima i potpuno predavanje Finske. Kao posledica stupila je tada sve jasnije na videlo politika Sovjetskog Saveza, uperena protiv Nemačke. Opomena Nemačkoj, da ne zaposeda Bugarsku, i izjava, upravljena Bugarskoj nakon ulaska nemačkih trupa, koja je bila upravo neprijateljskog karaktera, bile su ovde isto toliko značajne, kao i davanje zaleđa Turskoj u martu 1941. za slučaj Turskog stupanja u rat na Balkanu.
  5. Zaključkom sovjetsko-jugoslovenskog pakta o prijateljstvu od 5. aprila ove godine, koji je beogradskim pučistima trebao osigurati zeleđe, SSSR je stupio iza zajedničkog englesko-jugoslovensko-grčkog fronta protiv Nemačke. Istovremeno on je pokušao zbliženje sa Rumunijom, kako bi nagovorio ovu zemlju na odstupanje od Nemačke. Englesko-ruski plan napada na nemačke trupe u Rumuniji i Bugarskoj slomio se jedino brzim nemačkim pobedama.
  6. Ova politika praćena je sve većom koncetracijom celokupnih raspoloživih ruskih oružanih snaga na dugom frontu od Baltičkog pa sve do Crnog mora, protiv koje je nemačka strana tek kasnije preduzela protivmere. Od početka ove godine iz toga je proizilazilo sve jače ugrožavanje područja Rajha. Vesti poslednjih dana uklanjaju svaku sumnju u agresivnost ovog ruskog nastupa i upotpunjuju sliku jedne do krajnosti napete vojne situacije. K tome pridolaze još vesti iz Engleske o pregovorima poslanika Crippsa u cilju još uže političke i vojne saradnje Engleske i Sovjetske Rusije.

Ponavljajući ukratko vlada Rajha stoga izjavljuje, da je sovjetska vlada, suprotno preuzetim obavezama

  1. ne samo nastavila nego i pojačala svoje pokušaje razaranja protiv Nemačke i Evrope;
  2. svoju spoljnu politiku u sve većoj meri usmerila protivnemačkim pravcem;
  3. nastupila sa celokupnom svojom oružaom snagom na nemačkoj granici, spremana da napadne. Time je sovjetska vlada raskinula ugovore sa Nemačkom i sprema se, da Nemačku u njenoj borbi za opstanak napadne s leđa. Firer je stoga dao zapoved nemačkim oružanim snagama, da se ovoj opasnosti suprostave svim raspoloživim sredstvima.

Ozvaničenje najveće kopnene vojne invazije koju je svet video i krstaškog pohoda na boljševičku Rusiju nije bio ni malo prijatan zadatak za nemačkog ambasadora. Pred rastanak, fon Šulenburg će reći Molotovljevu;
“Zadnjih šest godina ja sam lično činio sve što sam mogao da poboljšam prijateljstvo između Sovjetskog Saveza i Nemačke. Ali ne može se stati na put sudbini.”

Potvrda ovog stava doći će tri godine kasnije kada je Šulenburg osuđen kao jedan od zaverenika koji su učestvovali u pripremi i izvršenju atentata na Hitlera 20. jula 1944. godine. Narodni sud ga je osudio na smrt vešanjem, a kazna je sprovedena u delo 10. novembra 1944. godine.

POGLEDAJTE NAŠU BOGATU PONUDU KNJIGA O DRUGOM SVETSKOM RATU