Katastrofa arktičkog konvoja PQ-17
Konvoj PQ-17 je bio jedan od arktičkih konvoja za vreme Drugog svetskog rata, koji su prevozili ratni materijal iz Ujedinjenog Kraljevstva, Kanade i Sjedinjenih Američkih Država u Sovjetski Savez. Usled bespoštednog napada nemačkih aviona i podmornica, konvoj PQ-17 je pretrpeo najveće gubitke od svih arktičkih konvoja koji su išli za, ili se vraćali iz Sovjetskog Saveza.
U 16:00 časova 27. juna 1942. brodovi konvoja PQ-17 napustili su vez u Hvalfjorduru na Islandu i krenuli ka severu. Konvoj se sastojao od 35 brodova i bio je natovaren sa 297 aviona, 594 tenkova, 4.246 kamiona i drugih vozila i dodatnih 156.000 tona ratnog materijala. Ovo je bilo dovoljno da se opremi armija od 50.000 ljudi i procenjuje se da je vredeo 700 miliona dolara u to vreme.
Klikom na sliku ispod možete pronaći veliki izbor knjiga o mornarici i pormoskim bitkama kroz istoriju
Ubrzo nakon napuštanja Islanda, jedan od brodova, SS Richard Bland, nasukao se nedaleko od obale i morao je da se vrati, a već 29. juna brodovi su naleteli na područije prepuno santi leda usled čega su 4 broda oštećena, ali je samo jednom, SS Exford dozvoljeno da se vrati u luku. Nakon ovoga, 33 broda je nastavilo put za Rusiju.
Neposrednu pratnju konvoja po isplovljavanju je činilo 6 razarača, 4 korvete, 3 minolovca, 2 broda namenjena protivvazdušnoj odbrani i dve britanske podmornice. Već 30. juna konvoju se pridružio veći broj eskortnih brodova, tako da je neposrednu pratnju konvoja činilo 22 ratna broda.
Gotovo istovremeno, 1. jula 1942. godine nemačka podmornica U-456 i izviđački avion Bv 138 uočavaju konvoj i upornog ga prate do prikupljanja nemačkih snaga. Sutradan, 2. jula 1942. godine Nemci pokreću operaciju Rösselsprung u kojoj bojni brod Tirpitz, džepni bojni brod Admiral Scheer i šest razarača isplovljavanju iz Trondhajna u Norveškoj sa zadatkom presretanja savezničkog konvoja u Barencovom moru. Eskadru su otkrili Britanci i Sovjeti, što je dovelo do slanja 9 britanskih i 7 sovjetskih podmornica da presretnu nemačka plovila. Tokom potrage za ovom eskadrom sovjetske podmornice D-3 i M-176 su naišle na nemačke morske mine i potonule.
Istog dana došlo do prvog napada nemačke avijacije, ali napad je uspešno odbijen. Loše vreme uspelo je da skrije konvoj do 4. jula kada nemački torpedni avion Heinkel He-115 pogađa američkog teretanjaka SS Christopher Newport. Ovo je bio samo nagoveštaj katastrofe koju će doživeti brodovi iz konvoja PQ-17.
Iako su nedaleko od konvoja bile dve moćne savezničke eskadre okupljene oko bojnih brodova HMS Duke of York, USS Washington i nosača aviona HMS Vistorius, Admiralitet donosi pogubnu odluku da se konvoj rasprši. Nakon čega kreće desetodnevna gozba nemačkih aviona i podmornica na usamljene i bespomoćno brodove.
Sve u svemu, potopljena su 24 teretna broda od 33 koja su činila konvoj. Tonaža potopljenih brodova iznosi neverovatnih 142.518 BRT (bruto registarskih tona), a sa brodovima je izgubljeno i 3.350 motornih vozila, 430 tenkova, 210 borbenih aviona i 99.316 tona raznog vojnog materijala uključujući radarske setove i municiju. Život su izgubila 153 mornara.
Nemački gubici su iznosili samo 5 oborenih aviona. Uplovljavanjem preostalih brodova u luku Arhangelsk nije bio i kraj agonije brodova ovog konvoja. U povratnom konvoju koji je isplovio iz Rusije nazad u Veliku Britaniju, potopljena su još 3 od ukupno 11 preživelih brodova sa PQ-17.
Sledeći konvoj za Rusiju PQ-18 je napustio Britaniju 2. septembra 1942. sa 40 teretnih brodova i stigao u Arhangelsk 17. septembra sa 27 brodova. Podmornice su potopile 3, a Luftvafe 10 brodova. Ovaj put ne bez bez gubitka, jer su potopljene 3 podmornice; U-88, U-457 i U-589 (nije bilo preživelih ni sa jedne podmornice), a 22-24 aviona su oborena.
Arktički konvoji su suspendovani nakon nove katastrofe PQ-18 i nisu nastavljene sve dok JW-51 nije isplovio u decembru 1942.
Klikom na sliku ispod možete pronaći veliki izbor knjiga o mornarici i pormoskim bitkama kroz istoriju